Potreba za podrškom i pomoći sve je veća, a ljudi koji ju traže često nisu sigurni što se od njih očekuje i kako izgleda dolazak psihologu. Mnogo ljudi koji se odlučuju na psihološko savjetovanje ili terapiju javljaju se uz mnogo neodgovorenih pitanja i briga. Međutim, taj prvi korak ne mora biti strašan niti neugodan, a svaki će vam psiholog reći da mu je važno da se kod njega osjećate dobro. Kako bismo vam olakšale odluku i pomogle sa prvim koracima, odlučile smo sastaviti odgovore na pitanja koja su nam postavile osobe koje su se odlučile prvi puta otići psihologu i nisu znale što očekivati.
1. Kako izgleda prva seansa? Koliko traje?
Prvi puta kada dođete, vjerojatno ćete razgovarati s psihologom kako biste se međusobno upoznali, „probili led“ i vidjeli odgovara li vam taj način rada. Psiholog će potom pokušati što bolje shvatiti problem zbog kojeg ste došli na terapiju kako bi vidio što vam treba. Postavljat će vam pitanja koja se većinom odnose na oblik, nastanak i tijek problema, te vjerovanja i misli povezane s problemom.
Jedna individualna seansa obično traje sat vremena, dok grupne seanse traju nešto duže, od sat i pol do dva sata. Ako se radi testiranje, možete se također s terapeutom dogovoriti o dužem trajanju seanse kako ne biste morali više puta dolaziti.
2. Trebam li se pripremiti?
Ne morate se pripremati za prvu seansu, ali ako postoje neka pitanja koja ste htjeli pitati psihologa možete ih zapisati, kako ih ne biste zaboravili pitati tijekom tretmana.
3. Koliko puta ću dolaziti?
Trajanje terapije ovisi o problemu kojeg biste željeli riješiti. Neki konkretni životni ili situacijski problemi mogu se riješiti u samo jednom ili dva tretmana - na primjer, želite pitati šefa za povišicu a ne znate kako ili vam treba pomoć u donošenju neke važne životne odluke. U tim slučajevima koriste se razne tehnike poput primjerice problem solvinga, treninga asertivnosti ili komunikacijskih vještina i igranja uloga.
Trajanje terapije za poteškoće poput primjerice depresije, anksioznosti, paničnih napadaja i sličnih ovisi o tome je li prisutan samo jedan ili više problema, koliko dugo je poteškoća prisutna, a pogotovo je bitno i vaše aktivno i motivirano sudjelovanje u tretmanu. Ovisno o tome terapija može trajati od 3 do 20 ili više tretmana. To ovisi o raznim faktorima nad kojima nekad niti klijent niti psiholog nemaju kontrolu, no dobra suradnja i trud uvijek pomažu.
Kod većine ljudi, unutar nekoliko mjeseci može se očekivati poboljšanje u svakodnevnom životu – u tome kako se osjećaju i kako funkcioniraju.
4. Što se radi na terapiji?
Na početku terapije zajedno s terapeutom postavljate ciljeve koje biste vi željeli ostvariti na terapiji, te se u skladu s time organizira terapija.
Uzmimo za primjer da ste došli na terapiju zbog visoke anksioznosti. U tom slučaju, psiholog će prvo ispitati misli koje imate u situacijama koje izazivaju anksioznost. Kod anksioznosti, tipično je da su u takvim mislima prisutni neki česti obrasci razmišljanja (na primjer, odmah skačete na najnegativniji zaključak, očekujete da će se ostvariti najgora opcija, pretpostavljate što će drugi o vama misliti u nekoj situaciji). Tijekom tretmana naučit ćete prepoznavati zaključke koje donosite te kako oni na vas djeluju. Uz pomoć psihologa stječete snagu i samopouzdanje te učite odnositi se prema sebi na ohrabrujuć, suosjećajan način i pratiti tijek svojih misli i osjećaja. Također, ako postoje neke situacije koje zbog anksioznosti izbjegavate, radi se postepeno izlaganje kako bi se uklonila povezanost između takvih situacija i osjećaja tjeskobe. Uz to se također koriste i razne tehnike za smanjenje briga, te ako je potrebno tehnike relaksacije.
5. Kako da znam da mi je psihološko savjetovanje zaista potrebno?
Većina ljudi procijeni da im je pomoć potrebna ako primijete jednu ili više od ovih stvari:
1. Imaju problem koji ne znaju ili ne mogu sami riješiti
2. Stalno ili često se osjećaju loše i stanje im se ne popravlja
3. Imaju osjećaj da im treba podrška
4. Trebaju savjet kako steći neku konkretnu životnu vještinu (npr. kako uspješnije učiti, kako prići drugim ljudima, kako se zauzeti za sebe)
6. Zašto umjesto psihološkog savjetovanja ne mogu pričati sa prijateljima i na taj način riješiti svoj problem?
Prijatelji i obitelj mogu pomoći u riješavanju svakodnevnih problema (i svakako možete nastaviti razgovarati s njima ako vam treba podrška). Kod nekih problema ljudi koji nisu stručnjaci teško mogu razumjeti što se osobi događa u mislima te zašto reagira na neki način. Na primjer, ljudi koji nisu anksiozni često ne mogu shvatiti što se događa osobi koja je anksiozna te mogu usprkos najboljim namjerama odmagati sa „zdravorazumskim“ savjetima. Psiholog je educiran o tome kako psihičke poteškoće nastaju i što ih održava, te kako da primijeni te spoznaje i prilagodi ih konkretnoj osobi u planu terapije.
7. Znači li odlazak psihologu da sam bolestan?
Ne nužno – gotovo svakome nekad u životu dobro dođe razgovor s psihologom. Kod osoba koje nemaju primjetne psihičke poteškoće, savjetovanje se može koristiti kao pomoć u prilagodbi na životne situacije ili u stjecanju nekih životnih vještina. Na primjer, student koji se preseli u novi grad i osjeća se usamljeno i preplavljeno, može otići na savjetovanje. Osoba koja pati zbog gubitka nekog bliskog može otići na savjetovanje.
No, također treba reći - psihičke poteškoće, kao i tjelesne bolesti, mogu se javiti kod bilo koga. Čak jedna od 3 osobe će tijekom života doživjeti neki anksiozni poremećaj, a jedna od 5 veliki depresivni poremećaj. Općenito se protivimo tome da se ljude etiketira kao „mentalno zdrave“ i „mentalno bolesne“. Osoba koja inače nema kroničnih psihičkih poteškoća, može razviti neki problem ili poremećaj, te ga isto tako riješiti.
8. Mogu li uzimati lijekove ako idem na psihološko savjetovanje?
Lijekove prepisuje psihijatar, a ne psiholog, tako da se lijekovi uzimaju u skladu s preporukama psihijatra. Psiholog može paralelno provoditi savjetovanje ili terapiju ili odraditi testiranje, no psihijatar na području lijekova daje konačnu odluku.
9. Po čemu je kognitivno bihevioralna terapija (KBT) različita od ostalih terapija?
KBT se bavi promjenom doživljavanja bitnih životnih situacija, te promjenom ponašanja i reagiranja na te situacije. Cilj je učiniti osobu svjesnom njenih obrazaca razmišljanja i njihovog utjecaja na ponašanje, te po potrebi promijeniti te obrasce u nešto korisnije (na primjer, kod slabog samopouzdanja možemo s osobom raditi na tome da prepozna svoj samokritični način razmišljanja, nađe svoje dobre strane i ponaša se tako da one dođu do izražaja, umjesto da obraća pažnju samo na negativno). KBT se fokusira na građenje korisnih vještina, navika i učenje osobe kako da prebrodi poteškoće. Naravno, kao i kod svih drugih terapija, iznimno je važna i emocionalna podrška, topao odnos i interes za život osobe. Psiholog prilagođava pristup onome što vama osobno treba i odgovara.
10. Je li terapija anonimna? Jesu li podaci s tretmana povjerljivi?
Sve podatke izrečene tokom savjetovanja psiholog čuva kao profesionalnu tajnu. To je zakonska i etička obaveza psihologa. Jedina je iznimka ako psiholog sazna da je nečiji život ili zdravlje u izravnoj opasnosti, u kojem slučaju mora reagirati i pozvati nadležne institucije.
11. Jesam li loš roditelj ako mi dijete treba ići psihologu? Kako nagovoriti dijete da ode psihologu?
Djeca kao i odrasli mogu imati psihičke poteškoće, što ih ne čini lošim osobama niti njihove roditelje lošim roditeljima. Djeca su često osjetljiva na vanjske probleme i često još nemaju razvijene mehanizme suočavanja s teškoćama, zbog čega nešto što bi odrasloj osobi bio jednostavan problem djetetu može izgledati ogromno i nerješivo.
Djetetu je najbolje približiti psihologa kao stručnjaka, ali i kao prijateljsku osobu koja je na djetetovoj strani. Djeca često budu poslana psihologu kad su „zločesta“, zbog čega psihologe vide kao strašne figure koje kažnjavaju. Međutim, psiholozi su upravo suprotno – netko tko ih treba razumjeti i pomoći im. Djeci bi kod psihologa trebalo biti ugodno, a nekad i zabavno.
12. Što ako se psiholog i ja baš ne razumijemo i ne "kliknemo" kao osobe?
Ako postoji neki problem u odnosu sa psihologom, to je najbolje prvo izravno reći psihologu. Možda se taj problem ili nedostatak razumijevanja može riješiti otvorenijom komunikacijom. Možda je stvarno stvar u tome da ste vi i vaš psiholog veoma različite osobe. Ako je to vama u redu, to jest ne ometa tijek savjetovanja/terapije, možete nastaviti dolaziti bez brige. Ako imate osjećaj da vas vaš psiholog ne razumije i da zbog toga terapija ne napreduje, najbolje je (nakon razgovora s psihologom) potražiti nekoga drugoga. To nije čudno ni sramotno – vrlo je važno naći psihologa koji vas razumije, i velik broj ljudi promijeni psihologa ako im on ne odgovara. Iako su u pravilu prilagodljivi i navikli empatizirati s različitim ljudima, i psiholozi su isto ljudi koji bolje „kliknu“ s nekim klijentima nego s drugima.
13. Hoću li trebati sjediti u čekaonici s drugim klijentima?
Kod privatnih psiholoških praksi, u pravilu ne. Psiholog naruči jednu osobu (ili grupu ljudi) za jedan termin, te je najčešće gotov s tom osobom do vremena kada dođe sljedeća.
14. Možete li doći k meni umjesto da ja dolazim tamo? Može li se katkad održati razgovor i online?
Posjećivanje klijenta generalno nije praksa u psihološkom savjetovanju i psihoterapiji. Međutim, razgovori online postaju sve češći i mogu se održati bez problema ako klijent to želi. U našem savjetovalištu često održavamo savjetovanje preko telefona ili videopoziva, tako da nema problema ako preferirate taj način :)
15. Koje je radno vrijeme? Može li se doći poslje posla? Radi li se vikendima?
Svaki psiholog, savjetovatelj, terapeut ima svoje radno vrijeme koje ovisi o njegovom rasporedu i rasporedu klijenata. Naše radno vrijeme je „po dogovoru“ – pokušavamo se prilagoditi klijentima što se vremena tiče. Dok god imamo mjesta primiti nove klijente, pokušat ćemo se prilagoditi. Možete doći nakon posla, dapače mnogo klijenata radi pa psiholozi na to i računaju te često rade dulje – do 8 ili 9 sati navečer. Po potrebi možemo raditi i vikendom – o tome se obično unaprijed dogovorimo, no ne morate se ustručavati pitati.
16. Kako da se javim psihologu, gdje da ga nađem i što da kažem?
Terapijski centri koji provode edukacije za psihologe često imaju popis osoba koje su završile ili završavaju edukaciju te će rado preporučiti nekoga. Ako vam se već sviđa neka vrsta terapije, možete početi tamo istraživati. Također, stranica psihelp.hr ima bazu psihologa u Hrvatskoj u kojoj možete vidjeti čime se bave, koliko im usluge koštaju i gdje se nalaze. Ako nemate ideju gdje početi, možete potražiti na internetu psihologe blizu vas ili pitati nekoga tko je već išao na savjetovanje ili terapiju može li vam nekoga preporučiti. Ako se želite javiti nama, možete to učiniti preko e-mail adrese meridia.savjet@gmail.com ili telefonskog broja koji piše na našoj internet stranici.
Psihologu se možete javiti preko telefona ili e-mailom. Nije važno točno na koji način, važno je da je vama to najugodnije.
Jednom kada se javite, možete ukratko opisati problem koji vas muči. Ne morate ići u detalje - za to ćete imati dovoljno vremena kada dođete. Ako vam je teško naći riječi za to što vas muči, možete reći nešto općenito i ostaviti ostalo za kasnije.
Nadamo se da će vam ovi odgovori pomoći u prvim koracima i pronalaženju oblika podrške koji vam odgovara. Ako imate još kakvih pitanja ili se želite dogovoriti za termin savjetovanja, možete nam se obratiti na našu e-mail adresu, meridia.savjet@gmail.com. Želimo vam sreću i uspjeh u radu na sebi!
Iva i Sara :)
Comentarios