Jeste li se ikada ozbiljno zabrinuli da imate ili biste u budućnosti mogli dobiti neku ozbiljniju bolest? Provjeravate li često javljaju li se u tijelu simptomi koji bi mogli upućivati na bolest? Da li Vas sve to uznemiruje ili ometa u svakodnevnom životu?
Ako ste na ova pitanja odgovorili potvrdno i ako takva zabrinutost traje već barem 6 mjeseci moguće je da patite od zdravstvene anksioznosti.*
Nekoć bolje znana pod imenom hipohondrijaza, zdravstvena anksioznost odnosi se na snažnu i pretjeranu zabrinutost da imate ili biste mogli dobiti ozbiljnu bolest. Kod nekih ljudi takva zabrinutost se javlja iako ne postoje nikakvi „dokazi“ o bolesti, dok se kod drugih radi o tumačenju nekih manjih ili uobičajenih tjelesnih simptoma (poput primjerice ubrzanog rada srca, crvenila ili osjetljivosti kože, nadutosti itd.) kao simptoma ozbiljne bolesti unatoč uvjeravanju medicinskih stručnjaka da nema dokaza o postojanju bolesti.
Može se javiti u svakoj dobi, uključujući u dječjoj dobi, iako se najčešće javlja u ranoj ili srednjoj odrasloj dobi. Često je kronična i epizodična, to jest, može trajati više godina gdje se izmjenjuju faze kada je više ili manje izražena.
Preopterećenost brigama ili provjeravanjem simptoma može nas spriječiti da uživamo u svakodnevnim aktivnostima i držati nas u stanju trajne napetosti, te osobe koje pate od zdravstvene anksioznosti osjećaju visoki stres i imaju jak osjećaj patnje.
Neke osobe će izbjegavati ići doktoru od straha da se ne otkrije ozbiljna bolest dok će drugi učestalo ići na preglede koji neće naći nikakav fiziološki uzrok simptomima. Kod zdravstvene anksioznosti, pregledi i posjeti doktoru mogu kratkotrajno smanjiti anksioznost, ali ona se ubrzo vraća.
Možete se osjećati kao da vas doktori ne razumiju ili ne shvaćaju ozbiljno zbog čega ćete tražiti dodatna mišljenja, pretraživati simptome po internetu ili dodatno provjeravati tjelesne simptome kako ne biste propustili primijetiti nešto bitno. Stalna zabrinutost te traženje od drugih da vas razuvjere da je ipak sve u redu mogu dovesti i do problema u odnosima s obitelji i prijateljima.
Što uzrokuje zdravstvenu anksioznost?
Točan uzrok zdravstvene anksioznosti nije poznat, ali pokazalo se da postoje neki čimbenici koji mogu imati utjecaj na razvoj ovog poremećaja.
Ako ste vi ili neki član obitelji doživjeli ozbiljniju bolest tokom vašeg djetinjstva, ako ste doživjeli zlostavljanje u djetinjstvu, ako ste imali roditelje koji su bili pretjerano zabrinuti oko zdravlja, ako ste inače skloni brigama, te ako ste nedavno doživjeli veći životni stres ili potencijalno ozbiljnu bolest za koju se ipak ispostavilo da nije ozbiljna imate povećanu šansu da ćete razviti zdravstvenu anksioznost.
Što održava zdravstvenu anksioznost?
Svi ponekad pomisle da bi mogli dobiti neku ozbiljnu bolest ili se zabrinu zbog nekog tjelesnog simptoma kojega osjete. Međutim, kod većine ta zabrinutost ne traje dugo i prođe ili sama od sebe ili nakon konzultacije s liječnikom. Zašto onda kod nekih ljudi ta zabrinutost ne prolazi već postaje sve jača? Čini se da ljudi koji razviju zdravstvenu anksioznost imaju određena vjerovanja i ponašanja zbog kojih briga i anksioznost ostaju visoki. Iako neće svatko tko pati od zdravstvene anksioznosti imati sva vjerovanja koja ću nabrojati, ako imate zdravstvenu anksioznost vjerojatno je da ćete se prepoznati u barem nekoliko od njih.
Koja su to vjerovanja održavaju zdravstvenu anksioznost? Neka od najčešćih su:
1. Ako ne provjeravam svoje zdravstveno stanje mogao bih propustiti nešto bitno
Ako vjerujete da je potrebno stalno paziti na tijelo jer je to jedini način da izbjegnete bolest, posebno ćete paziti na svaki tjelesni simptom koji bi mogao značiti da nešto nije u redu. Naravno da je dobro voditi računa o svom zdravlju, ali ako više puta dnevno provjeravate je li sve u redu i to vas čini vrlo anksioznima, jasno je da se radi o nečemu od čega imate puno više štete nego koristi.
Provjeravanje tijela može obuhvaćati različite radnje i traženje različitih tjelesnih simptoma. Neki će primjerice provjeravati kuca li im srce pravilno ili mogu li duboko udahnuti, pojavljuju li se na tijelu kvržice ili je li neki dio tijela ukočen ili bolan.
Ponekad čak same te radnje mogu uzrokovati simptom kojeg se bojite. Primjerice, ako stalno pretražujemo isti dio tijela za kvržice, koža će na tom mjesto postati osjetljivija što bi nas moglo uvjeriti da nešto stvarno nije u redu. Kada provjeravamo kucanje srca kako bismo se uvjerili da ne kuca „prebrzo“ često smo vrlo anksiozni zbog straha da će se i potvrditi da nešto nije u redu; već zbog toga srce će zaista i kucati brže.
Čak i ako sve bude u redu, olakšanje je vrlo kratkotrajno i ubrzo opet imamo potrebu za provjeravanjem.
Često je i provjeravanje simptoma na internetu i traženje medicinskih informacija (iako kao što je već spomenuto, kod nekih ljudi biti će prisutno suprotno i oni će izbjegavati liječničke preglede, traženje informacija na internetu, a često i bilokakvo spominjanje bolesti. Kod njih je izraženije vjerovanje da bi te aktivnosti same po sebi mogle povećati šansu da se razbole).
2. Zdravo tijelo nema simptome
Svi ponekad osjetimo neke tjelesne simptome kojima ne znamo uzrok. Međutim većina ljudi neće pridodati posebnu pažnju ako primjerice jednom osjete mučninu koja brzo prođe ili kratkotrajnu bol u nekom dijelu tijela. Kada tim prolaznim simptomima ne pridajemo posebnu pažnju uglavnom niti ne upamtimo da se tako nešto dogodilo.
Ako imate zdravstvenu anksioznost, vjerojatno često provjeravate tijelo u potrazi za simptomima i čim primijetite neki simptom „zakačite se“ za njega i ne možete ga ignorirati. Nastavljate provjeravati da li je simptom još tu ili je prošao i pitate se što bi on mogao značiti.
Kod zdravstvene anksioznosti ljudi imaju snažnu potrebu znati sa sigurnošću da nisu bolesni (u što nitko ne može u potpunosti biti siguran), zbog čega ne mogu samo pustiti neki simptom koji se pojavi. Uz to, često je i vjerovanje da su tjelesni simptomi znak uvijek bolesti, to jest da zdravo tijelo nema neobjašnjive simptome, ili da svaki tjelesni simptom mora imati objašnjenje. Sve ovo naravno izaziva visok stres i čini nas konstantno okupiranima provjeravanjem tijela i razmišljanjem o simptomima.
3. Ja sam posebno osjetljiv/a
Ponekad ljudi vjeruju da su oni posebno ranjivi na bolest ili da imaju veću šansu dobiti bolest od drugih ljudi. Ovo je pogotovo često u situacijama ako ste vi ili neka bliska osoba već preboljeli neku težu bolest ili ako je netko koga znate preminuo od posljedica bolesti.
4. Anksioznost je opasna
Ako imate zdravstvenu anksioznost puno vremena provodite u brigama, što je samo po sebi često uzrok novih briga. Vjerovanje da je anksioznost opasna česta je kod anksioznih poremećaja. Možda se jave vjerovanja da biste mogli poludjeti od anksioznosti ili da vam srce neće izdržati tu razinu stresa i anksioznosti ili pak da će anksioznost dovesti do bolesti. Kako to samo vjerovanje već izaziva anksioznost nađete se u začaranom krugu gdje je zapravo nemoguće izbjeći anksioznost već se ona samo povećava.
5. Misli mogu uzrokovati ili spriječiti bolest
Kod ove vrste vjerovanja česte su misli poput:
Ako razmišljam da bih mogao dobiti bolest onda ću je i dobiti;
Ako ne kontroliram svoje misli mogao bih poludjeti;
Ako ne provjeravam svoje zdravlje razboljeti ću se;
Ako vjerujete da samo razmišljanje o bolesti može povećati šansu da dobijete bolest veća je vjerojatnost da ćete izbjegavati liječničke preglede ili traženje informacija o bolesti (a možda i samo spominjanje bolesti). S druge strane, ako vjerujete da vam razmišljanje o bolesti pomaže da ostanete zdravi (to jest, da morate biti na oprezu jer će to spriječiti bolest), često ćete ići na preglede i tražiti informacije o bolesti. U oba slučaja, ovo vjerovanje može imati neželjene posljedice, bilo da se radi o tome da izbjegavanjem liječnika stvarno propustite nešto bitno ili da pretjerani fokus na bolest ometa vaše svakodnevno funkcioniranje.
Što mogu napraviti ako mislim da imam zdravstvenu anksioznost?
Zdravstvena anksioznost je kronično stanje i kod većine ljudi neće proći sama od sebe. Neka istraživanja pokazuju da težina poremećaja raste s dobi, dok po drugima dosegne vrhunac u srednjoj dobi, pa opada sa starosti. Moguće je i da simptomi nestanu na neko vrijeme, pa se vrate u razdobljima stresa.
Iako zdravstvena anksioznost ima vrlo negativan utjecaj na kvalitetu života, istraživanja pokazuju da kognitivno bihevioralna terapija ima visoku uspješnost u liječenju ovog poremećaja. Kognitivno bihevioralna terapija usmjerena je na promatranje, prepoznavanje i mijenjanje misli i ponašanja koja održavaju zdravstvenu anksioznost te preko toga dovodi do smanjenja ili uklanjanja simptoma poremećaja te povećava kvalitetu života. Na internetu možete pronaći popis kognitivno-bihevioralnih terapeuta koji Vam mogu pomoći u rješavanju ovog problema.
Želite li se nama javiti na terapiju ili imate nekih dodatnih pitanja, slobodno nam pošaljite e-mail na meridia.savjet@gmail.com.
Piše: Iva Kuculo, mag.psych.
*Iako je po novom dijagnostičkom statističkom priručniku za mentalne bolesti zdravstvena anksioznost podijeljena na dva odvojena poremećaja koja se prvenstveno razlikuju po tome postoje li ili ne (ili su vrlo slabi) fiziološki simptomi ovdje nam ta razlika nije toliko bitna pa ću u tekstu nastaviti koristiti naziv zdravstvena anksioznost koja uključuje simptome oba poremećaja.
Izvori:
American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed.). Arlington, VA: Author.
Bennett-Levy, J. E., Butler, G. E., Fennell, M. E., Hackman, A. E., Mueller, M. E., & Westbrook, D. E. (2004). Oxford guide to behavioural experiments in cognitive therapy. Oxford University Press.
Charis, C., & Panayiotou, G. (Eds.). (2018). Somatoform and other psychosomatic disorders: A dialogue between contemporary psychodynamic psychotherapy and cognitive behavioral therapy perspectives. Springer.
Comments