Piše: Iva Kuculo
Kada odvesti dijete psihologu?
Neki od znakova da bi dijete bilo dobro odvesti psihologu su:
Teškoće u učenju, nagli pad u školskom postignuću, povećani izostanci iz škole
Dijete je većinu vremena ljuto, nezadovoljno ili frustrirano
Dijete se povlači u sebe, tužno je
Dijete ima strahove ili fobije koji ga uznemiruju ili zbog kojih izbjegava neke situacije
Velike životne promjene (npr. teža bolest njih ili člana obitelji, razvod roditelja, smrt člana obitelji)
Agresivno ponašanje, povećana svadljivost i prkosno ponašanje, krađe, laganje
Psihosomatski simptomi bez fiziološkog uzroka (npr. bol u trbuhu, glavobolje), pogotovo prije ili tijekom stresnih situacija
Problemi u odnosu s vršnjacima
Bilo kakva nagla promjena u djetetovom ponašanju i emocionalnom izražavanju
Hoće li se problem riješiti sam ako ne odvedem dijete na terapiju?
Ponekad djeca zaista prerastu određena nepoželjna ponašanja bez potrebe za ikakvom intervencijom, što se pogotovo odnosi na ponašanja koja se kod većine djece javljaju u određenoj dobi. Međutim, češće problemi s vremenom postaju veći i prošire se na više životnih sfera djeteta, te im treba duže da se riješe.
Primjerice, dijete koje je tužno nakon veće životne promjene (primjerice rastava roditelja, smrt u obitelji, selidba) može reagirati povlačenjem u sebe, ali i povećanom ljutnjom i frustracijom koje su normalne u takvoj situaciji, ali ukoliko ne znamo prikladno reagirati na takve djetetove emocije i ponašanja one mogu eskalirati i dovesti do depresivnog raspoloženja, lošeg mišljenja o sebi, učestalih i burnih svađa s roditeljima i ponašanja kojima štete sebi ili drugima.
Isto tako, dijete koje postaje anksiozno kada se treba odvojiti od roditelja ili koje je se jako boji ispita može razviti školsku fobiju i početi skroz odbijati ići u školu, što može imati negativne posljedice na njegov akademski uspjeh, sliku o sebi, odnos sa školskim prijateljima te odnos sa roditeljima.
Svakako je bolje problem „uhvatiti“ i početi rješavati što ranije kako bi izbjegli da uopće dođe do takvih širenja problema i što više olakšali i djetetu i roditeljima.
Hoćete li dati lijekove mojem djetetu?
Ne. Psiholozi terapeuti u radi s djecom koriste isključivo psihoterapiju. Psihijatrijske lijekove propisuju psihijatri.
Hoće li terapija zaista pomoći mome djetetu?
Brojna istraživanja pokazala su da psihoterapija uspješno pomaže u brojnim problemima koji se javljaju u dječjoj dobi uključujući probleme u ponašanju, anksioznosti, emocionalne probleme, psihosomatske probleme i razne druge teškoće.
Što reći djetetu prije odlaska psihologu/Kako pripremiti dijete na odlazak psihologu?
Djeca ponekad prije dolaska psihologu doživljavaju taj dolazak kao kaznu za loše ponašanje, a psihologa kao strogu osobu koja će ih kritizirati. Djetetu će biti puno lakše ako odmah ispravite ta pogrešna shvaćanja. Naglasite da psiholog nije netko tko će ih kritizirati već saslušati i pomoći im riješiti problem koji imaju. Jednom kada vide da se ništa strašno neće dogoditi većina djece se opusti na terapiji te čak vole dolaziti.
Što ćete točno reći djetetu prije odlaska psihologu prilagodite dobi djeteta.
Mlađoj djeci možete reći na primjer da ćete ju odvesti „teti/stričeku“ koji razgovara s djecom da im bude lakše.
Starijoj djeci možete reći da je psiholog osoba koja je stručna za rješavanje problema kojeg imaju, koja će ih poslušati i zajedno s njima napraviti plan za rješavanje njihovog problema.
Adolescenti obično znaju što psiholozi rade i nisu im potrebna dodatna pojašnjenja. Adolescentima je pogotovo važno da osjećaju da imaju kontrolu nad stvarima koje im se događaju, te bi s njima fokus razgovora trebao biti na mogućim benefitima odlaska psihologu, pri čemu potaknite vašeg adolescenta da sam smisli razloge zašto bi bilo dobro potražiti savjet psihologa u rješavanju njihovih teškoća. Ako adolescent ima protuargumente ili pitanja saslušajte ga i pokušajte zajedno naći odgovore.
Hoću li ja kao roditelj morati sudjelovati u tretmanu?
Ovisi o problemu s kojim dijete dolazi na tretman i dobi djeteta, ali u većini slučajeva potrebna je suradnja roditelja, a nekad i aktivno sudjelovanje na tretmanu. U pravilu što je dijete mlađe to je više potrebna uključenost roditelja u tretman, bilo u obliku sudjelovanja tijekom same psihoterapijske seanse bilo u obliku osiguravanja da dijete izvrši dobivene zadatke van seanse.
Primjerice dijete koje se boji ostati samo će dobiti zadatke koje treba izvršiti doma kojima se postupno izlaže tom strahu i povećava osjećaj samostalnosti. Pogotovo kod mlađe djece, roditelj bi trebao nadzirati da dijete obavi zadatke, ohrabriti ga prije zadatka i pohvaliti nakon.
Također, ako je djetetov problem (ili dio problema) upravo njegovo ponašanje unutar obitelji tada je potrebna aktivna i redovita suradnja roditelja i na seansama i držanje uputa i sudjelovanje u zadacima van seanse.
S druge strane, kod starije djece i adolescenata s problemima koji nisu povezani s obiteljskom dinamikom često je dovoljna minimalna uključenost roditelja u sam tretman.
Kako pripremiti dijete na psihološko testiranje?
Za odlazak na psihološko testiranje ne treba nikakva posebna priprema. Djetetu bi trebalo objasniti da će tijekom testiranja razgovarati s psihologom i rješavati neke zadatke, ali da to nije kao kad piše test u školi i da nije „za ocjenu“. Ako dijete ima bilo kakve brige u vezi testiranja treba ga poslušati i odgovoriti mu na pitanja. Ako dijete postavi pitanje u vezi testiranja na koja ne znate odgovor možete pitati psihologa tijekom dogovaranja testiranja ili tijekom razgovora s psihologom koje se obavlja prije samog testiranja. Djetetu bi se trebalo objasniti i zašto ide na testiranje (primjerice „ Kako bi vidjeli kako ti najbolje možemo olakšati u školi“). Većina djece se opusti i motivirano sudjeluje u testiranju kada znaju zašto moraju rješavati testove i kako će otprilike izgledati testiranje.
Koliko traje i kako izgleda psihodijagnostička obrada djeteta?
Psihodijagnostička obrada djeteta ukupno traje oko 5 sati, što je uključuje 1 sat razgovora s roditeljima prije samog testiranja gdje psiholog prikuplja relevantne podatke o djetetu, djetetovoj razvojnoj povijesti i problemu zbog kojega dolazi na obradu, te 1 sat konzultacije s roditeljima nakon obrade rezultata i pisanja mišljenja koji uključuje objašnjenje rezultata i smjernice za daljnje postupanje. Razgovor s djetetom i testiranje psihološkim instrumentima traje oko 3 sata, te se najčešće obavlja u 2 odvojena dolaska kako bi izbjegli da zamor djeteta utječe na rezultate.
Što trebam ponijeti na psihodijagnostičku obradu djeteta?
Na psihodijagnostičku obradu ponesite djetetove relevantne prijašnje nalaze i rezultate obrada, ukoliko je dijete već bilo na psihodijagnostičkoj obradi. Uz to, ako želite možete zapisati pitanja koja imate za psihologa kako ih ne biste zaboravili pitati.
コメント